Jačanje desnih stranaka u BiH

Htjeli mi to priznati ili ne, BiH je duboko podjeljeno društvo na (ne)legitimne Hrvate, (ne)autentične Srbe, (probosanske) Bošnjake i ostale koji egzistiraju u manjini bez ostvarenih političkih prava u potpunosti.

Za Bošnjake kažem da jesu probosanski jer oni ne blokiraju rad institucija BiH. Vrlo praktični razlozi za definisanje probosanskih stranaka, da se ne lažemo. Nađe su tu po koji Mijatović, Komšić i slični koji pokušavaju uspostaviti nekakvu ravnotežu tih odnosa uvažavajući sve strane, ali realno takvi sve više iščezavaju. Zašto? Naprosto iz razloga jer desne stranke jačaju i dobivaju sve veću podršku građana. Ako pogledate samo rezultate izbora u Kantonu Sarajevo 2016., 2018. i 2020. godine, vidjet ćete ovo o čemu govorim. Ondje gdje je i postojao pluralizam, bio je to upravo u Kantonu Sarajevo odnosno u kantonima sa bošnjačkom većinom. Sad već pušu neki drugi vjetrovi. Zašto? Lijeve partije građanske orijentacije suočene međusobnom netrpeljivošću su okrenute međusobnoj svađi i uništavanju, za razliku od onih sa nacionalnim predznakom. One kao takve ne mogu ni napredovati, a njihove glasove sve više uzimaju stranke nastale iz SDA, a koje se nude kao „zdrava alternativa“ postojećoj vladajućoj strukturi, u kojoj si isti, apsurda li, bili do juče. To su razlozi zašto se građani više okreću nacionalnim strankama i samim time lijeve partije preuzimaju retoriku nacionalnih kako bi vraćali svoje glasačko tijelo odnosno članove.  I onda je logično zaključiti da i lijeve partije podižu svoj nacionalni zanos, koji ih neće odvesti nigdje, osim u neprirodne i pragmatične koalicije na svoju štetu.

Bilo kako bilo, izdvaja se jedan front stranaka u Federaciji BiH koje žele transparentan izborni proces i jednakopravno učešće u odlučivanju o promjenama izbornog zakonodavstva, ali i ustavnim promjenama. Neobično da taj front čine većinom stranke čiji su lideri vedrili i oblačili u SDA, te  par lidera lijevih i liberalnih stranaka, od kojih upravo ovi drugi jesu jasno protiv izmjena izbornog zakona koje će dovesti do rastakanja države i cementiranja aparthejda. Za ostale nisam sigurna. SBB kao dio tog fronta je poseban slučaj. Uvijek vlast. Po potrebi i opozicija, uglavnom pred izbore. Ovaj front ne želi saradnju sa SDA, HDZ i DF-om, o čemu bi se dalo diskutovati. I upravo taj front pokazuje gdje su lijeve partije u BiH i koliko ovise o drugim strankama, računajući na glasove svih njih na sljedećim izborima. U Republici Srpskoj taj front opozicionih stranaka je kompatibilniji, ako ništa drugo.

Ukratko, posljednjih godina se sve više govorilo o BiH kao građanskom društvu, ali stranke građanskog usmjerenja su propustile taj momenat svađajući se međusobno.

Lideri SNSD-a i HDZ-a su vratili narativ u kojem sad ponovo spašavamo BiH, njen teritorijalni integritet i suverenitet pregovarajući uz pomoć SAD-a i Međunarodne zajednice o izmjenama Ustava i Izbornog zakona uz ucjene o otcjepljenju RS i blokade institucija BiH, ali i formiranja vlade Federacije BiH na osnovu izbornih rezultata iz 2018. godine. Ali ne samo narativ. Nego i praktična rješenja koja Visoki predstavnik za BiH, ali i drugi ocjenjuju najdubljom krizom u kojoj se BiH nalazi.

Pitanje je da li ćemo imati i izbore 2022. godine.

Pitanje je koliko će nas ostati da živi u BiH.

Pitanje je da li ćemo imati i državu.

Priče o BiH kao građanskoj državi koja će se suprotstaviti korupciji, kriminalu i nepravdi više nema. Izgleda da se samo još rijetki ne mire s tim.

U međuvremenu, Njemačka je u Briselu pokrenula proces razgovora o sankcijama za Dodika i druge, a Dodik s advokatima iz Njemačke razmatra kako će procesuirati Schmidta.

Ohrabruje da je ministar vanjskih poslova Njemačke Heiko Mass istakao važnost: da se izborni proces učini transparentnijim kako bi se spriječile manipulacije, da se provedu presude Evropskog suda za ljudska prava i što je najvažnije da se sprovede reforma, ali ona koja neće dovesti do produbljivanja postojećih etničkih podjela.

Sad za sad 1:1. Građani svakako gube, to znamo. I na to smo navikli.