Proslavljamo još jedan Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine (BiH).
Za jedne najvažniji praznik, za druge sasvim običan dan, ali ono što je najbitnije jeste da je to državni praznik za Ustavni sud BiH.
Nakon što je Ustavni sud BiH potvrdio svojim odlukama da je referendum o statusu BiH proveden 29.2. i 1.3.1992. na cijeloj teritoriji BiH, da su bili pozvani svi građani BiH sa pravom glasa, da je glasalo više od 64% građana, od čega se 99,44% izjasnilo “za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana, narodaBiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”, isti sud je povodom zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti RBiH i Zakona o proglašenju 25. novembra Danom državnosti RBiH potvrdio da su ova dva pomenuta praznika – državna.
Ustavni sud BiH je u vezi pomenutog zahtjeva za ocjenu ustavnosti konstatovao da je Aneksom II/2. Ustava BiH propisano da svi zakoni, propisi i sudski poslovnici koji budu na snazi na teritoriji BiH kada Ustav stupi na snagu ostaju na snazi u onoj mjeri u kojoj se ne kose sa Ustavom sve dok nadležno vladino tijelo BiH ne odredi drugačije.
Praktično to znači da je osporeni Zakon, koji je stupio na snagu u RBiH 30. marta 1995. nastavio svoje pravno postojanje u današnjoj BiH.
Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko je tokom svečanog prijema u zgradi Predsjedništva BiH, organizovanog povodom proslave 28. godišnjice nezavisnosti BiH izjavio “kako je Ustavni sud BiH svojom presudom zaključio da je 1. mart Dan nezavisnosti BiH dok se to ne promijeni”.
I to se nikada nije promijenilo, odnosno nadležni organi nikada nisu donijeli propis kojim bi se ova dva zakona izmijenila ili ukinula.
Nezavisnost smo skupo platili. Životima.
Dan nezavisnosti BiH se ne obilježava u cijeloj BiH. U entitetu Republika Srpska (RS) se ne poštuju odluke Ustavnog suda BiH, ali ni odluke visokog predstavnika BiH.
Protiv Milorada Dodika, predsjednika RS i Miloša Lukića, vršioca dužnosti direktora Službenog glasnika je podignuta optužnica u kojoj se navodi da su Dodik i Lukić svjesno i znajući da je visoki predstavnik Christian Schmidt donio odluku kojom se sprečava stupanje na snagu Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, poduzimao službene radnje u cilju nastavka zakonodavnog postupka.
Međutim, Dodika ovaj proces ne ometa u obavljanju svojih dužnosti te ucjenjivanja i nebendanja visokog predstavnika u BiH.
S druge strane, bh. zvaničnici u Federaciji BiH Dan nezavisnosti BiH proslavljavaju u vrlo opuštenoj, raskošnoj i bezbrižnoj atmosferi.
Grle se, ljube, čestitaju, slikaju u svečanim haljinama i skupim odijelima, dok im tu državu rasparčavaju po vinskim podrumima, zaboravljajući one koji su danas istinski borci za nezavisnost BiH.
Dozvolit ću sebi taj luksuz da istinskim borcima proglasim povratničke porodice bošnjačke nacionalnosti koji i danas tu nezavisnost skupo plaćaju po zaboravljenima selima u Srebrenici i Višegradu i drugim mjestima.
Hoće li Ajša i Fadil Memišević osjetiti dašak glamura iz Vijećnice povodom Dana nezavisnosti?
Hoće li im na vrata pokucati makar jedan političar pa da ih pomogne sa 100-200 KM, da i oni osjete tu prazničnu atmosferu?
Sjeti li se iko Bate povratnika koji je u ratu izgubio dva brata?
Iako imaju bezobrazno visoke plate i naknade za svoj (ne)rad, političari su redom, prvo oni iz SDA i DF-a, pa onda oni iz SDP-a, NS-a i NiP-a povećali sebi plate uz obrazloženje da se moraju povećati plate čistačicama i vojnicima u Oružanim snagama BiH.
Ništa im ne bi falilo da su se odrekli makar jedne plate u ime Ajše i Fadila, Bahrudina i svih drugih istinskih boraca za nezavisnost ove države koju su iskoristili najviše oni koji su najmanje dali za nju.
Možda i bi falilo, oni su navikli da imaju ko što smo mi navikli da nemamo.