Ta njegova spremnost da Memorijalni centar Srebrenica bude tačno onakav kakav treba i zaslužuje da bude i ta njegova jedinstvenost u načinu izražavanja i direktnost koju ne možete ne primijetiti su razlog zašto vam predstavljam Emira Suljagića, direktora Memorijalnog centra Srebrenica.
Komentatorica: Većina nas dolazimo na posao, a jedva čekamo povratak kući. Ali vaš dolazak na posao je zapravo povratak kući i u prošlost. Kakav je osjećaj?
Emir Suljagić: Posao je posao i u tom smislu se ne razlikujem od bilo koga drugog. Ovo radim sa više strasti nego što bih možda radio nešto drugo, ali uvijek sam radio samo i isključivo stvari prema kojima sam osjećao strast. Nisam nikad tek tako dolazio na posao. Istovremeno, činjenicu da mi je u Potočarima danas radno mjesto sam iskoristio i da, obnovim – ne u fizičkom smislu – i svoju kuću, da joj sada, sa svojom porodicom pokušam dati neko novo i drugačije značenje. I to je, ako ćemo pravo, najteži dio posla, dati, odnosno naći značenje stvarima ovdje, nakon genocida.
Komentatorica: Učinili ste puno za MC Srebrenica i svi mi to doživljavamo na poseban način, ali kako mi građani ove države možemo pomoći i na koji sve način možemo i učestvovati?
Emir Suljagić: Znači nam podrška na bilo koji način, a jedan od možda najlakših načina, obzirom da živimo u vremenu u kojem se najbrže dolazi do informacija putem online platformi, jeste da pratite rad Memorijalnog centra na društvenim mrežama (Instagram Srebrenicamc, Twitter @SrebrenicaMC, Facebook stranica Srebrenica Memorial Center, web stranica http://srebrenicamemorial.org ), te da podijelite objave kako bi ih što je moguće više ljudi vidjelo. Mislim da to svi možemo. Svjedoci smo da su posjete Memorijalnom Centru u Potočarima najčešće i najbrojnije u ljetnom periodu i kada se približi godišnjica genocida u julu, ali Memorijalni centar je otvoren tokom čitave godine za posjetitelje i za one koji žele naučiti više o genocidu. Svrha postojanja Memorijalnog centra jeste da očuva sjećanje na žrtve genocida, ali cilj nam je da Memorijalni centar bude i ostane centar za istraživanje, mjesto učenja i dijaloga za generacije koje će doći i poslije nas, kako iz BiH tako i zemalja regiona, ali i svijeta. Od izuzetne je važnosti da što prije ostvarimo saradnju sa obrazovnim ustanovama, kako srednjeg tako i visokog obrazovanja, gdje bi učenici i studenti dolazili u Memorijalni centar, ne samo kao posjetitelji već sa ciljem da istražuju i uče. Želio bih napomenuti i da smo od prošle godine dobili i humanitarni broj putem kojeg građani mogu donirati novac za rad Memorijalnog centra. Pozivom na broj 090 292 011 (BH Telecom) doniraju se simbolične 3 KM.
Komentatorica: Šta možemo očekivati od narednog obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici?
Emir Suljagić: Koliki broj ljudi se očekuje na obilježavanju godišnjice ove godine, zavisi od epidemiološke situacije prema kojoj sve moramo i prilagoditi. Ono što sigurno i najvažnije je, da planiramo dostojanstveno pokopati identifikovane žrtve genocida za čiji tačan broj ćemo znati sa sigurnošću u toku narednih mjeseci. Ove godine bih volio da obilježavanje godišnjice genocida bude fokusirano na region i da pokušamo dobiti odgovor na pitanje „Šta Srebrenica znači bivšoj Jugoslaviji?“, odnosno regionu. Sadržaj ćemo utanačiti u mjesecima pred nama, ali zasad je niz umjetnika i aktivista iz regiona pokazao želju da učestvuje u obilježavanju genocida.
Komentatorica: Vaša poruka građanima BiH?
Emir Suljagić: Bojim se da bi to bilo malo pretenciozno. Niti sam siguran da imam da kažem nešto što bi bilo tako jedinstveno.
Komentatorica: Recite nam nešto o sebi, a što do sad nismo imali priliku saznati.
Emir Suljagić: Ako baš tjeraš mak na konac, onda recimo, mislim da je sa mojoj percepcijom potpuno nespojiva činjenica da sam štreber. I da se smirujem čitanjem. I da me jedino čitanje smiruje.
Komentatorica: Zahvaljujem!