Bol jedne majke Srebreničanke pretočena u stihove koje sam napisala i posvetila svim žrtvama Genocida u Srebrenici.
Potpuno sama
Noću, ona sna nije imala.
Jastukom glavu pokrivala
Da utone što dublje u sjećanja
Da bi ih opet oživjela
Da bi opet u njima zoru dočekala
Da bi njima suze brisala
Da bi opet makar i kratko živjela.
Prekratka je to noć
Da bi u nju stala jedina sjećanja života vrijedna
Preteška je to noć
To je sve što je od nas imala.
Svaka ta noć uvijek bi počela
Udajom za mog oca
Kojeg je možda jednom vidjela
A zbog kojeg je cijeli život promijenila
Stidljivim pogledom kad je pristala
Nespretnim dodirom i
nevinim snovima o velikoj kući sa puno djece.
Bez ičeg posebnog,
sva posebna.
Svaka ta noć njoj je život značila
Oživjela bi ljubav prema meni
Koju je od prvog trena osjećala.
Oživjela bi ono dugo čekanje da me upozna
Da vidi moje ručice, obraščiće, prstiće
Da ih grli, ljubi, ponosno nosi i brani
Bez ikakvog straha,
sva prestrašena.
Svaka ta noć bi se onda u noćnu moru pretvorila
Jedne takve noći
Odveli su joj ga
Oteli
Ostala je samo sa mnom
Moleći da joj ne diraju mene nerođenog
Kišu suza prolijevajući, preklinjući
da joj ostave u životu mene bezgriješnog.
A onda bi zora počela da sviće
Jedna za drugom dolazile bi slike
Kako je u nekom kutku šume
Bježeći od nepravde
Rodila mene.
Bez ičeg snažnog u sebi,
sva snažna i hrabra.
Grleći, ljubeći ručice, obraščiće i prstiće
S ponosom je nosila kroz šumu mene
Branila od hladnoće i mraka
Ipak nisam mogao dugo izdržati
Ostala je i bez mene
Bez onog što je najviše voljela
Onog o čemu je sanjala.
Bez igdje ikoga
potpuno sama.
Prekratka je to noć
Da bi u nju stala jedina sjećanja života vrijedna
Preteška je to noć
To je sve što je od nas imala.
Danju, ona života nije imala.
Elma Karišik