Bol jedne majke Srebreničanke pretočena u stihove koje sam napisala i posvetila svim žrtvama Genocida u Srebrenici.

Potpuno sama

 

Noću, ona sna nije imala.

Jastukom glavu pokrivala

Da utone što dublje u sjećanja

Da bi ih opet oživjela

Da bi opet u njima zoru dočekala

Da bi njima suze brisala

Da bi opet makar i kratko živjela.

 

Prekratka je to noć

Da bi u nju stala jedina sjećanja života vrijedna

Preteška je to noć

To je sve što je od nas imala.

 

Svaka ta noć uvijek bi počela

Udajom za mog oca

Kojeg je možda jednom vidjela

A zbog kojeg je cijeli život promijenila

Stidljivim pogledom kad je pristala

Nespretnim dodirom i

nevinim snovima o velikoj kući sa puno djece.

Bez ičeg posebnog,

sva posebna.

 

Svaka ta noć njoj je život značila

Oživjela bi ljubav prema meni

Koju je od prvog trena osjećala.

Oživjela bi ono dugo čekanje da me upozna

Da vidi moje ručice, obraščiće, prstiće

Da ih grli, ljubi, ponosno nosi i brani

Bez ikakvog straha,

sva prestrašena.

 

Svaka ta noć bi se onda u noćnu moru pretvorila

Jedne takve noći

Odveli su joj ga

Oteli

Ostala je samo sa mnom

Moleći da joj ne diraju mene nerođenog

Kišu suza prolijevajući, preklinjući

da joj ostave u životu mene bezgriješnog.

 

A onda bi zora počela da sviće

Jedna za drugom dolazile bi slike

Kako je u nekom kutku šume

Bježeći od nepravde

Rodila mene.

Bez ičeg  snažnog u sebi,

sva snažna i hrabra.

 

Grleći, ljubeći ručice, obraščiće i prstiće

S ponosom  je nosila kroz šumu mene

Branila od hladnoće i mraka

Ipak nisam mogao dugo izdržati

Ostala je i bez mene

Bez onog što je najviše voljela

Onog o čemu je sanjala.

Bez igdje ikoga

potpuno sama.

 

Prekratka je to noć

Da bi u nju stala jedina sjećanja života vrijedna

Preteška je to noć

To je sve što je od nas imala.

Danju, ona života nije imala.

 

Elma Karišik

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *