Kad su u pitanju pregovori oko izmjena Izbornog zakona u BiH odnosno u krajnjoj liniji i Ustava BiH, u Neumu, realno nismo ni očekivali da će doći do konkretnog rješenja. To je apsolutno nemoguće očekivati u uslovima ucjenjivanja, blokiranja formiranja Vlade Federacije BiH, ultimativnih zahtjeva koji se odnose na izbor članova Predsjedništva BiH, gdje Dragan Čović zahtjeva legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u Predsjedništvu BiH pod prijetnjom bojkota izbora predviđenih za 2022. godine, a Dodik opet ni ne razmišlja o indirektnom izboru člana Predsjedništva iz Republike Srpske dok čini sve kako bi osamostalio Republiku Srpsku i vratio joj navodno dejtonske ovlasti.
Ovo je mogao biti prelomni trenutak da se odredimo konačno hoćemo li Bosnu i Hercegovinu kao građansku državu ili ćemo jačati dejtonsko uređenje utemeljeno na etničkim principima.
Ali ko da se odredi po tom pitanju? Bilo bi idealno napraviti referendum i čuti šta građani BIH misle o tome. Međutim, kao i sve u ovoj državi pa i to bilo bi ispolitizirano u etničkom kontekstu.
Odgovor bi mogle dati političke stranke u Federaciji BiH. I jesu. HDZ i Dragan Čović su nam potpuno jasni. Kao i Čovićeva opozicija koja je izašla u javnost sa izjavom tokom pregovora da već sutra mogu osnovati hrvatski entitet, banku, imaju i partnere u EU.
Ali stranke u Federaciji BiH koje se smatraju probosanskim su se podijelile u dvije grupe:
- SDA, SBB, NiP i NES koje su odlučile prisustvovati pregovorima u Neumu
- SDP, NS, DF, Koalicija Država koje su odlučile bojkotovati pregovore u Neumu.
Šta je ispravan stav, moglo bi se diskutovati. Mislim da je u navedenim uslovima kada se prijeti opstankom Bosne i Hercegovine, bolje ne pristajati na pregovore u atmosferi blokada i ucjena.
Stranke koje su odlučile prisustvovati pregovorima mi djeluju više kao da su htjeli da pokažu koliko su oni bitni u tim pregovorima, skupljati političke poene nego zapravo se dogovoriti. Zašto to smatram? Jer SDA je bila pod ogromnim pritiskom da bilo šta potpiše u izbornoj godini i to je ono što je njih vodilo u cijelom tom procesu da ne potpišu ništa. Ostale stranke koje su bile na pregovorima su opet nepostizanje dogovora okarakterisale kao državotvorno držanje SDA u koje nisu ni sumnjali, kako je izjavio Elmedin Konaković, nakon završenih pregovora. Zanimljivo je bilo i to što je Fahrudin Radončić rekao da su ove stranke bile jedinstvene u pogledu jačanja građanskog iako znamo da su ti isti političari izjavljivali kako nije u redu da Bošnjaci biraju Hrvatima člana Predsjedništva BiH. Što će reći da lideri političkih stranaka zapravo ne znaju ni šta hoće. I u tom slučaju bolje da su ostali po strani.
Još se postavlja jedno pitanje ako je Željko Komšić, političar koji se zalaže za građanski kocept ustroja BiH i koji je ušao u vlast sa SDA da ne bi slučajno došlo do jačanja etničkog koncepta ustroja države, odustao od učešća u pregovorima u Neumu, da li to znači da ga je Bakir Izetbegović svojim odlaskom ipak izdao?.
Dakle, probosanski političari su trebali prvo da odrede šta uopće hoće kada je u pitanju ustrojstvo države. Da imamo pametnije političare kao što nemamo, sjeli bi i dogovarali se sami bez stranaca pa ako treba i o potpuno novom ustrojstvu.
Ono što nije nikako u redu da nakon pregovora govorimo o poraženim i pobjednicima, gdje su poraženi oni kojma se nije popustilo, a pobjednici oni koji nisu popustili. Dakle, ovdje nije riječ o razgovorima da bi postigli ciljeve za dobrobit građana, nego svojevrsna politička predizborna arena. Nepostizanje dogovora u Neumu je poraz BiH, sviđalo nam se to ili ne.
Ako je suditi po izjavama Dragana Čovića, SDA nije htjela da čuje za legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u Predsjedništvu BiH, a NiP i SBB su otopljavali odnose predlažući svoja rješenja koja bi išla u tom smjeru, ali i nadajući se da neće SDA popustiti. Prosto ako govorimo o pregovorima, moraju svi popustiti. To je upravo ono što sam ranije navela, da uopće nemamo jasnu sliku za šta se zalažu političari koji su bili u Neumu.
Moje lično mišljenje da je ovo bio nekakav prelomni trenutak da se odredimo hoćemo li jačati dejtonsku BH ili krenuti ka građanskom ustrojstvu države. Ukoliko hoćemo ovo prvo, onda treba odgovoriti pozitivno na zahtjeve Dragana Čovića, ali isto tako HDZ i Dragan Čović moraju prihvatiti nešto drugo što će se odnositi na jačanje države i implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava. Ukoliko pak želimo građansku državu, onda moramo drugačije stvari postaviti. Kao što rekoh, ucjenama i blokadama to definitivno nije način. I odakle uostalom garancija da nakon prihvatanja zahtjeva Dragana Čovića u pogledu legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u Predsjedništvu BiH, neće doći do novih zahtjeva koji će voditi formiranju trećeg entiteta.
Za dolaskom Milorada Dodika, koji je trebao doći u Neum po postizanju dogovora u Neumu, nije bilo potrebe jer dogovora nije bilo. Njega to svakako nije ražalostilo jer je za njega ovo još jedan u nizu primjera kako država BiH ne funkcioniše i kako je njegova želja za otcjepljenjem RS zapravo opravdana.
Političari, do sljedeeg susreta, defnišite ciljeve i jedino čime se trebate voditi je interesima građana BiH.
Napomena: Skoro polovina ispitanih, mahom mladih i visokoobrazovanih, bi pokušala napustiti BiH, u slučaju izvjesnosti od izbijanja ratnog sukoba.”