Obično komentarišem odgovore političara, ali evo sad komentarišem pitanje novinara.
I to pitanje koje glasi: „Kada ministar vanjskih poslova javno za uzor ističe teologa koji je imao tri žene, mislite li da je to jedan od primjera napada na tradiciju bosanskog islama?“
Islam nije bosanski. On pripada svima. Nema teritorijalnu odrednicu. Islamski propisi se jednako odnose na one i prije nas, ali i na one poslije nas. Islam dozvoljava ženidbu sa više žena pod određenim uslovima i u određenim okolnostima.
Islam se ne može u potpunosti primjenjivati legalno u BiH zbog toga što BiH nije šerijatska država i naši pravni propisi ne dozvoljavaju brak sa više žena. Islam u BiH koji je prilagođen pravnim propisima koji vrijede u BiH nije bosanski islam. Jer islam je islam. Nije bosanski ni američki ni evropski ni afrički. Ako ćemo islam u BiH baš definisati, onda je to onaj koji je vrlo fleksibilan osim kad je u pitanju konzumacija svinjskog mesa. Tu smo najstabilniji. O svemu ostalom bi se dalo diskutovati.
Ali šta je problem sa definisanjem islama kao bosanskog? Vrlo je prosto. Koristi se i zloupotrebljava u političke svrhe. Nema veze sa geografijom. Bosanski muslimani nisu „muslimani u BiH“ nego su to „bosanski muslimani“ ili još kraće, dodikovski, „musimani“ koji treba da šute, da im drugi oblikuju vjerski i svaki drugi identitet, da budu sve što je u Evropi prihvatljivo, da ispunjavaju očekivanja Evropljana, da se lomi na evropskom putu, ispunjava zahtjeve uslove, kriterije, da se pravda pripadnošću „bosanskom islamu„ da uvjerava druge da nije terorista, da nije radikalan, da neće građansku državu, da neće ništa osim onog šta mu daju, da mu se i ustav suspenduje ako treba da se nametne politička volja i izbor političkih predstavnika, da se na njemu sprovodi preventivna diplomatija.. eto može zadržati samo ime ako je baš navalio, ali ime poželjnog bosankog muslimana.
Ko god pokušava da mijenja tog „bosanskog muslimana“ to je napad na „bosanski islam“ koji je kao takav prihvatljiv i donekle podnošljiv. Svako otriježnjavanje i usmjeravanje na nešto drugo je napad na taj “bosanski islam“.
Nego, mogao je novinar postaviti i pitanje tipa kada ministar vanjskih poslova javno za uzor ističe teologa koji je govorio: “Ali ovo što vi idete preko korupcije, preko veze… Pa to je jadno, ponizili ste sebe i više nikad ne vrijedite ni za što. Jer ćete biti zahvalni onima koji ne zaslužuju da budete zahvalni, koji su prljavi, čovječe. Nije problem biti zahvalan dobrim ljudima, zahvalnost je jedna fina osobina. Ko nije zahvalan finim ljudima, nije zahvalan ni Bogu. Ali prljavim ljudima da ste dužni? Ako treba da se zadužite, zadužite se kod dobrih ljudi. Kad se zadužite kod prljavih ljudi, oprljaćete se i bičete poniženi dok ste živi”, mislite li da je to jedan od primjera napada na tradiciju „bosanskog islama“?
Mogao je, ali nije.
Ovaj „bosanski musliman“ se ne buni što živi u državi koja je skoro pa potpuno zarobljena i skoro pod potpunom kontrolom političkih partija, što smo skoro pa na nivou diktature, što nam je ekonomski standard takav da, i sve da mu zakon dozvoljava, ne može da izađe na kraj sa jednom ženom, a kamoli sa više njih, e takav je odličan. S njim takvim se može manipulisati. E takav se brani, zamislite apsurda, od (univerzalnog) islama.