U ponoć su poslanici Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) usvojili zaključke u kojima se zahtijeva da međunarodna zajednica povuče izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (BiH) koje je donio visoki predstavnik Christian Schmidt. Ukoliko se to ne desi traže reakciju državnog parlamenta ili slijedi blokada.
Zaključci su usvojeni na prijedlog Klubova poslanika SNSD-a, SP-a, DEMOS-a, Ujedinjene Srpske, NPS-a i poslaničkih grupa SPS-a i DNS-a.
U zaključcima se navodi da će NSRS zajedno sa nadležnim institucijama i organima RS-a preduzeti potrebne mjere da bi, kako kažu, “zaštitili prava i slobode svojih građana i neutralisali posljedice protivustavnog djelovanja na svojoj teritoriji”.
U zaključcima se traži da “kolonijalna uprava u roku od sedam dana poništi sve odluke Christiana Schmidta”. Ukoliko to ne bude urađeno, NSRS traži da se u najkraćem periodu održi sjednica Parlamentarne skupštine BiH koja bi proglasila nedozvoljenim i ništavnim sve odluke Christiana Schmidta, za kojeg ponavljaju da se lažno predstavlja kao visoki predstavnik.
Ukoliko se ni to ne dogodi, najavili su blokadu rada u državnim institucijama, kao i povlačenje iz koalicionog sporazuma na državnom nivou.
Dakle, to što NSRS traži da se ponište odluke visokog predstavnika u BiH, da se zabrani organima BiH primjena tih odluka, da se sajt OHR-a proglasi neprihvatljivim i antizakonitim, da se zabrani objavljivanje odluka OHR-a u Službenom glasniku BiH, da se donese Izborni zakon BiH, da se razvlasti Centralna izborna komisija u njegovom antiustavnom djelovanju, da se postigne politički konsenzus o daljem evropskom putu BiH i da se taj proces bitno ubrza, te da se donese Deklaracija i potvrdi teritorijalni integritet BiH je sasvim logičan slijed aktivnosti Milorada Dodika.
Naime, međunarodna zajednica je očito pod uticajem Dodikovih zahtjeva i blokada obećala ispunjavanje želja kako Draganu Čoviću tako i Miloradu Dodiku u zamjenu za ubrzani evropski put BiH. To se strankama Trojke svidjelo i nisu imali ništa protiv pa su vrlo brzo postali idealni partneri Milorada Dodika i omiljeni partneri OHR-a i EU.
Dodik je logično i sasvim opravdano vidio da su njegove blokade i ucjene urodile plodom i da prolazi bez sankcija tako da nije dugo čekao da na račun neizvjesnog članstva BiH u EU ide i korak dalje u zahtjevima: odlazak sudija stranaca iz Ustavnog suda BiH i nepriznavanje Christiana Schmidta kao visokog predstavnika u BiH.
Ruku na srce, Dodik se poziva na dogovor iz Laktaša kojim su i Dodik i Čović bili jako zadovoljni. Naime, dogovor iz Laktaša je podrazumijevao tri tražena zakona od strane EU, saradnju sa Frontex-om, tehničke izmjene Izbornog zakona BiH, odlazak sudija iz Ustavnog suda BiH i legitimno predstavljanje Hrvata u Predsjedništvu BiH po Čovićevim željama te Dodikovu napomenu da nema ništa od dogovora ako se bude Schmidt miješao u izborni proces.
Navedeni dogovor je stopirala Američka ambasada u BiH kritikujući njegove zaključke čemu se priklonio i Schmidt.
Ali ako su se dogovorile stranke Trojke sa HDZ-om i SNSD-om, onda su to trebale i ispuniti. Da ovaj dogovor postoji svjedoči činjenica da je Dodik izložio navedeno na press konferenciji u Sarajevu iza kojeg je stajao Nermin Nikšić lider SDP-a koji nije demantovao niti jednu riječ. A ni dokument kojeg je Nikšić objavio prethodno na svojoj facebook stranici ne demantuje Dodikove izjave na press konferenciji.
Dodik je u potpunosti bio ohrabren novim pregovaračima i međunarodnom zajednicom da je naprosto bilo očekivati da Dodik kontroliše cjelokupan proces. Iako su spočitavali prethodnoj vlasti prepuštanje kontrolnog paketa u Domu naroda Parlamenta BiH Dodiku, stranke Trojke su učinile potpuno istu stvar. Dakle, ima takvu političku moć da se nijedan zakon na nivou BiH ne može donijeti bez Dodika. Politički naivno, ali potpuno svjesno, stranke Trojke su prihvatile bajke o evropskom Dodiku.
Ta politička naivnost nas je dovela do toga da smo dobili zeleno svjetlo za pregovore, ali i eventualni datum i pregovarački okvir za pregovore tek po ispunjavanju 14 prioriteta za koje smo svjesni da teško da možemo i pola ispuniti.
Parlamentarka Sabina Ćudić ispred Naše stranke je u medijima pozivala javnost i građane BiH da im niko ne oduzme ovaj jako važan momenat proglašavanja zelenog svjetla, pri čemu su oni dozvolili da im Dodik oduzme i momenat i vlast i strance.
Schmidt je pokušao nametnuti najbezbolnije tehničke izmjene Izbornog zakona BiH i to u vidu pilot projekta na pojedinim biračkim mjestima da opravda svoju poziciju, a da ne isprovocira Dodika. Ali Dodik ne odustaje i kako kaže ide do kraja, ma šta taj kraj značio.
Tako Dodik nastavlja uslovljavanjem na njemu svojstven način i traži da ukoliko se ne ispoštuje Zaključak koji se odnosi na OHR, da prestanu odlučivati na nivou BiH i da se više ne vraćaju u taj proces.
Dalje, NSRS traži od političkih stranaka iz Republike Srpske koji su u partnerstvu sa političkim strankama iz Federacije na nivou BiH da formalno i suštinski napuste to partnerstvo, čime pokazuje ko je gazda u BiH i ko se pita s kojim će „muslimanima“ Dodik u vlast po potrebi.
NSRS će pored prekidanja državne koalicije sa političkim strankama iz FBiH donijeti i svoju Deklaraciju i potvrditi teritorijalni integritet BiH predviđen Ustavom BiH sa dva entiteta i tri konstitutivna naroda, te će se povući iz svih sporazuma (o vojsci, indirektnim porezima, VSTV) u isto vrijeme “poštujući Ustav BiH”.
Dodik je najavio i novi Izborni zakon Republike Srpske. Zanimljiva stvar oko ovog zakona jeste to što je Vlada Federacije BiH juče organizovala sastanak o sigurnosti u BiH na kojem je jedan od zaključaka bio i taj da je dobro što NSRS nije razmatrala novi izborni zakon RS.
Dakle, Nikšić je potpuno neupućen, neobaviješten i nespreman i pored svoje stranke, članova, medija i analitičara koji „bistre“ za njega sa dobro plaćenih pozicija. Naime, Dodik ne da je razmatrao juče taj zakon nego ga i usvojio.
Ne treba posebno objašnjavati činjenicu da nametnutim tehničkim izmjenama Izbornog zakona BiH od strane visokog predstavnika u BiH nije oduševljen ni Dragan Čović, ali ni delegacija Evropske unije.
Podsjetiti ću vas na rečenicu s početka ovog teksta „Naime, međunarodna zajednica je očito pod uticajem Dodikovih zahtjeva i blokada obećala ispunjavanje želja kako Draganu Čoviću tako i Miloradu Dodiku u zamjenu za ubrzani evropski put BiH. To se strankama Trojke svidjelo i nisu imali ništa protiv pa su vrlo brzo postali idealni partneri Milorada Dodika i omiljeni partneri OHR-a i EU“.
Suština je da Evropska unija vidi rješenje problema u BiH prihvatanjem zahtjeva Dodika i Čovića u zamjenu za evropski put BiH. Svjesni da BiH nema političare koji će BiH odvesti u EU, nude nam Plan rasta za zapadni Balkan i milijarde kojima se naši političari oduševljavaju posebno oni iz RS. Naime, političari iz RS i zajedničko regionalno tržište vide kao plan za nacionalno ujedinjavanje Srba, a i koja milijarda dobro dođe.
Ono što mnogi griješe kad ispunjavaju nečije ucjene i zahtjeve, zaboravljaju da takve osobe/političari nemaju samo jedan zahtjev. Pristajanjem na jedan, njima se otvaraju apetiti i nema stajanja. Niti oni mogu više stati sa zatjevima niti druga strana sa ispunjavanjem. Takve osobe/političari vas prvo dovedu u ovisnički odnos. Naime, kako kaže Dodik nema evropskog puta bez RS, nema BiH bez RS, nema vlasti u BiH bez RS itd. To je Dodikov savršen način postizanja ciljeva, od kojih otcjepljenje nije sigurno jedan od njih. Njegov politički cilj je ojačati RS koja će se jednog dana osamostaliti prirodno.
Sad svi gledamo u međunarodnu zajednicu posebno stranke Trojke jer bez njih nemaju politički stav. A politički stav nemaju jer nemaju ni vlastito mišljenje. Nažalost, pregovaračka im je pozicija takva, a i domet da su iz hodnika čekajući sastanak sa delegacijom EU slali poruke Dodiku preko instagrama:
„Prostora za razgovor ima i pozivamo partnere u državnoj koaliciji da razgovaramo o svemu, jer najviše smo uspjeli kada smo razgovarali i dogovarali se. Za sve postoji rješenje i nema sumnje da ćemo ga naći mi, političari iz Bosne i Hercegovine, bez nametanja, ali samo ako budemo iskreni i realni u zahtjevima.“
Najveći problem trojke je, prema mom mišljenju, što su stavili Ustav BiH na pregovarački sto u vinskom podrumu u Laktašima. Nije borba za BiH borba protiv SDA, nego borba protiv svih stranaka koji ne čine i nisu činile ništa dobro za napredak i prosperitet BiH.