To što su otkazani bečki koncerti američke pop zvijezde Taylor Swift zbog opasnosti od terorističkih napada i to što zvanični podaci austrijskih vlasti govore da osobe koje su navodno planirale teroristički napad nemaju nikakve veze sa Bosnom i Hercegovinom (BiH), nije spriječilo stručnjaka za sigurnosne politike i bivšeg voditelja operacija Sigurnosno-obavještajna agencija Republike Hrvatske (RH) Antu Leticu da izjavi na hrvatskom javnom tv servisu da se “Europa susreće već duže vrijeme sa svojim građanima koji su druga, treća generacija građana porijekla arapskog, muslimanskog, bošnjačkog kako hoćete koji su se radikalizirali i radikalniji su od svojih učitelja”.
Međutim, malo koga je u BiH izjava ovog hrvatskog stručnjaka za sigurnosne politike iznenadila.
Naime, već duže vrijeme hrvatski političari pokušavaju predstaviti BiH „zemljom bez reda i poretka“ i „negativcima“ koje bi trebalo „preko reda ugurati u EU“.
Ne treba zaboraviti ove, ali i druge izjave tadašnjeg predsjednika Socijaldemokratske partije (SDP) RH Zorana Milanovića, o kojima postoje audio snimci kao jasan dokaz hrvatske politike prema BiH. Još 2016. godine, Milanović je na tajnom sastanku s predstavnicima branioca o primjeni srbijanskih zakona o univerzalnoj jurisdikciji i napetosti između te dvije države poručio da „Hrvatska neće ostaviti Hrvate u BiH same s Bošnjacima ako se dogodi da se RS otcijepi“. Na tom sastanku Milanović je govorio o BiH kao o “big shit”, odnosno o “velikom sranju”.
Ovim izjavama, nešto kasnije se pridružila i tadašnja predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović koja je nedvosmisleno krenula u sistemsku kampanju uvjeravanja javnosti da je BiH leglo terorista. Kolinda je u decembru 2016. godine izjavila kako se treba suočiti s činjenicom da se iz tzv. Islamske države u BiH vraćaju “tisuće boraca”, te spomenula da u BiH ima “10 tisuća islamističkih terorista”.
Zzanimljivo je da ni Sigurnosna Obavještajna Agencija RH nikad nije potvrdila Kolindine izjave o deset tisuća terorista u BiH, već je govorila u svojim izvještajima o radikaliziranim pojedincima kao mogućem problemu.
Osim jasnog cilja, a to je predstaviti BiH kao državu u kojoj je nemoguće živjeti s Bošnjacima, u međuvremenu se iskristalizirao i novi politički cilj HDZ-a RH i HDZ BiH: izmijeniti Izborni zakon BiH kako bi Hrvati u BiH birali svog predstavnika u Predsjedništvu BiH.
Počinje rat u Ukrajini. Evropsku uniju zabrinjava sigurnssna situacija na Balkanu. Posebno u BiH. Milorad Dodik blokira i ucjenjuje. Sastanči sa Vladimirom Putinom. Dodik pokazuje otpor prema američkim sankcijama i ponižava Visokog predstavnika BiH Christiana Schmidta gdje stigne. Širi se ruski uticaj u BiH. Dodik prijeti. Nikome ne ostaje dužan niti pokazuje da ga dotiče bilo kakva sankcija ili upozorenje američke ili briselske administracije, a Hrvatska vidi to kao izvrsnu priliku da “pomogne” svojim susjedima i nametne svoje političke ciljeve i želje te kao jedan od mehanizama za poboljšanje sigurnose situacije nudi legitimno predstavljanje Hrvata u institucijama BiH. Podsjećam javnost da je Ustavni sud BiH utvrdio u svojoj odluci iz 2000. godine (III djelimična odluka u slučaju br. U5/98) da članovi Predsjedništva BiH nisu legitimni predstavnici konstitutivnih naroda u BiH jer ih ne biraju pripadnici samo jednog naroda, već svi građani u njihovoj izbornoj jedinici.
Uzimajući u obzir povoljniji položaj Hrvatske na evropskoj političkoj sceni, Hrvatska daje sve od sebe da pokaže da su Bošnjaci ti koji srljaju u radikalizam. Samo je potrebna, naime, ta simbolična izmjena Izbornog zakona BiH i pronaći idealne partnere spremne na saradnju kako bi se u BiH strasti smirile, kako bi se BiH etnički podijelila, da ne bi slučajno Bošnjaci dominirali, odnosno stvorila BiH kakvu priželjkuju naši susjedi, u čemu imaju podršku i Međunarodne zajednice.
Dominacija Bošnjaka je predstavljena kao sigurnosna opasnost jer u BiH su Bošnjaci priklonjeni „islamskim ekstremistima“. Isprepadali su evropske zvaničnike da ako se BiH ne dozvoli da otvori pregovore sa Evropskom unijom, radikalizirat će se. Odnosno Hrvati se moraju zaštiti i njihova prava kroz instituciju legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u svakom slučaju. Ali i Dom naroda Parlamenta Federacije BiH treba ojačati u tom pogledu. Sve naravno u cilju da se odblokira formiranje vlasti u Federaciji BiH (što ne bi ni bilo blokirano da HDZ nije blokirao zbog svojih političkih ciljeva).
I tako je hrvatski premijer Andrej Plenković u januaru ove godine doveo u Sarajevo Ursulu von der Leyen i nizozemskog premijera Rutea da pokaže koliko je Hrvatska dobronamjerna i koliko je spremna pomoći BiH, odnosno da pokaže gdje se može napraviti sljedeća žarišna tačka ukoliko BiH ne dobije mjesto koje će označavati mir i stabilnost, kako je to lijepo objasnila europarlamentarka Željana Zovko.
Još važnije, Plenković je zaobišao Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH, da bi pokazao evropskim zvaničnicima koliko ga boli što Hrvate u Predsjedništvu BiH ne predstavljaju legitimni Hrvati.
Dakle, prema riječima Zovko “ruska agresija na Ukrajinu je olakšala hrvatska nastojanja da se pregovori otvore” u cilju stabiliziranja mira i sigurnosti u BiH, što Zovko naziva preventivnom diplomatijom.
Ukratko, otvaranje pregovora BiH i EU Zovko vidi kao historijski primjer preventivne dilpomatije koja ima ulogu u rješavanju zamrznutih sukoba. Zamilsite, BiH je u EU zahvaljujući Hrvatskoj predstavljena kao država zamrznutih sukoba, a ne kao država koja zajedničkim radom i trudom poitičara postiže i ostvaruje zadatke i zahtjeve koje je pred BiH stavila EU. Dakle, Hrvatska štiti Evropu od BiH.
I tako isprepadani i ubjeđeni u potencijalnu opasnost po sigurnost u BiH, odnosno za cijelu Evropu, Evropska unija odlučuje dati šansu BiH pod uslovom da domaći političari usvoje tri zakona: zakona o sudovima, zakon o sukobu interesa i zakon o pranju novca. Međutim, naši političari ni za to nisu bili sposobni, ali im se progledalo kroz prste.
Odjednom se i Dodik bori za evropski put BiH objašnjavajući to time da on nikada nije ni bio protiv, te je to način da se Srbi nacionalno okupe na jednom prostoru bez granica. A zapravo je shvatio da je evropski put BiH odličan instrument za blokade i ucjene, što se i pokazalo jer kako stoje stvari propustili smo milijarde za reforme upravo zbog Dodika.
I evo prije nekoliko dana se oglasila Željana Zovko ponoovo u medijima te objasnila kako će izgledati nastavak hrvatske sistemske kampanje uvjereavanja javnosti o BiH kao državi zamrznutih sukoba, te još jednom istakla povezanost legitimnog predstavljanja u Predsjedništvu BiH sa pitanjem sigurnosti RH.
Zovko je izjavila da pravedan Izborni zakon gdje će Hrvati imati legitimnog predstavnika zagarantiranog u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine može biti garancija za napredak i raspodjelu sredstava koja dolaze iz EU.
“Krajnje je vrijeme da se novac prestane trošiti na međunarodnu administraciju, da se uloži u ljudske resurse u samoj BiH, a administracija će povući više novca i napraviti razlog za ostanak ljudi u BiH. Sve drugo je veliki sigurnosni problem za same građane Hrvatske jer ćemo imati jednu propalu državu na granicama. Rješenje Hrvata u BiH, rješenje BiH je sigurnosno pitanje za Republiku Hrvatsku. Moja zadaća, koju neću sama moći završiti, je prvo da se završi priča o legitimnom zastupanju Hrvata, a drugo da se razjasni uloga Hrvata u obrambenom ratu u BiH, njihova pomoć u samoj Hrvatskoj i njihova pomoć Bošnjacima u BiH da opstanu kao narod usred srpske agresije koje su postojale u to vrijeme“.
Dozvolite da zaključim, cijena evropskog puta BiH je previsoka. Dobili smo zeleno svjetlo EU za otvaranje pregovora ili kako to kaže Milanović „ugurali preko reda“ jer smo opasnost po EU očigledno uz uslov da rasparčamo ovo malo države i prepustimo je u ruke onima koji nas predstavljaju kao zemlju zamrznutih sukoba. I takvo članstvo nam realno i ne treba.
Da se razumijemo, sve i da smo spremni za EU, ne bi postali članica EU preko noći. Proces proširenja EU je jako spor. I ne smijemo dozvoliti da se taj evropski put BiH koristi za ostvarenje političkih ciljeva koji nisu u interesu svih građana BiH.