Dipomatska ofanziva u BiH koja se dešava ovih dana i izjave pojedinih političara iz državne koalicije ukazuju da bi nam Evropska komisija na čelu sa Ursulom von der Leyen mogla dati zeleno svjetlo da konačno otpočne rasprava o pregovaračkom statusu BiH pri EU.
Dodik i Čampara zaduženi za ublažavanje propalih dogovora
U gostovanju na web portalu klix.ba, Milorad Dodik, lider SNSD-a je izjavio: “Na temelju mnogih kontakata koje imam, svi su voljni da nam izađu u susret. Pored činjenice da postoji 14 prioriteta odvojili su tri važna zakona. Nisu naglasili koji i mi smo napravili neke pomake. Tako da sam ja s potpunim pravom to zaključio. Spreman sam da se opkladim da je BiH dobila pregovarački status. Ne vjerujem da ćemo odmah dobiti datum početka pregovora, ali sam siguran da ćemo dobiti pregovarački status”.
Podsjećam da je vrlo sličnu izjavu dao i Aljoša Čampara na osnovu kojih zaključujemo da odjednom nije važno koja su tri zakona uslovna za otpočinajnje rasprave o pregovorima BiH sa EU, bitno je da se u izvještaju podnese bilo koja tri ili da se uradilo bilo šta.
„Mi imamo oko 50 zakona koje moramo usvojiti iz 14 prioriteta EU. Ne znam baš jesu li iz EU nam rekli da su ova tri o kojima se priča pred kraj marta ključni, je li to tako naglašeno ili smo mi više naglasili kroz ove neke razgovore naše.”, kaže Čampara.
Otkud sada odjednom da EU nije tražila tačno tri zakona kada je i generalna direktorica za Evropu u Službi za vanjske poslove Evropske unije (EEAS) Angelina Eichhorst prilikom posjete Sarajevu poručila bh. vlastima da je mart veoma važan za Bosnu i Hercegovinu i naglasila da su tri ključna zakona za otvaranje pregovora za članstvo u EU:
- zakon o sukobu interesa
- zakon o sudovima i
- zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranje terorizma.
A šta se zapravo desilo?
Lideri stranaka državne koalicije (SNSD, HDZ i Trojke – SDP, NiP i NS) su dogovorili u vinskom podrumu u Laktašima sljedeće:
- usvajanje pomenuta tri uslovna zakona
- legitimno predstavljanje Hrvata u Predsjedništva BiH – simbolična izmjena bez izmjena Ustava BiH
- odlazak stranih sudija iz ustavnog suda BiH što bi trebalo biti na dnevnom redu u aprilu ove godine
- tehničke izmjene u vezi obaveze glasanja, vlasništva nad poslaničkim mandatom, cenzusa, zatvorenih lista i skeniranje glasačkih listića.
I sve ovo navedeno pod uslovom da se Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH ne miješa u Izborni zakon BiH.
Propast dogovora iz Laktaša
Realizaciju dogovora iz Laktaša je omela Američka ambasada u BiH, pod čijim uticajem i visoki predstavnik u BiH mijenja mišljenje o dogovoru iz Laktaša.
Trojka je bila u procijepu da bira između Amerike i Rusije i naravno odabrala Ameriku, čak i pod pritiscima Čovića i Dodika da će objaviti stenogram sa sastanka u Laktašima.
Trojka je odlučila da ne realizuje dogovor bez izmjena Ustava BiH, što praktično znači propast dogovora jer stranke u vlasti same nisu u mogućnosti mijenjati Uatav BiH.
Amerika je iskoristila ovaj momenat ispunjavanja želja Čoviću da nametne svoje želje vezano za južnu plinsku interkonekciju.
U međuvremenu delegati (opozicije) Doma naroda Parlamenta BiH iniciraju stavljanje Zakona o pranju novca i finansiranju terorističkih aktivnosti u BiH koji se jednoglasno usvaja po hitnom postupku.
Dodik postupak glasanja objašnjava željom da pokaže da on nije taj koji koči evropski put BiH i kompletnu odgovornost za taj evropski put prebacuje na Trojku odnosno dogovor iz Laktaša.
Trojka se pohvalila usvajanjem ovog zakona i najavljivala dogovor i oko preostala dva.
Međutim, do dogovora oko zakona o sudovima i zakona o sukobu interesa nije došlo.
Odjednom EU ne zahtjeva tri zakona
Upravo propali pokušaji dogovora oko ovih zakona je učinio da stranke u državnoj vlasti zaborave na tri uslovna zakona i odluče da podnesu Ursuli von der Leyen zakon o vinu, zakon o državnoj službi, zakon o VSTV i zakon o pranju novca i finansiranju terorističkih aktivnosti.
S druge strane, EU je postala svjesna da u BiH ne može doći do dogovora čak i kad oni učestvuju u formiranju vlasti u BiH.
Tačnije, Dodik je još jednom pokazao da je on taj koji ima vlast u svojim rukama i moć da zaustavlja očekivane „evropske“ procese, ali ovaj put ga ne mogu čak ni direktno prozvati kao krivca jer su mu upravo oni omogućili da ih vrti oko malog prsta.
Za razliku od ranije, Dodik sada ima veći interes od EU, jer sve je manje para, a i EU nas upućuje na zajedničko regionalno tržište (Plan rasta za Zapad odnosno Otvoreni Balkan) što su i Dodikove želje.
Daj šta daš
Da ne bi djelovalo tako kao što djeluje: tromo, naivno, nezainteresovano, djetinjasto, površno, signalizirali su ovim našim političarima da pošalju bilo šta šta su uspjeli dogovoriti da opravdaju diplomatsku „ofanzivu“ i miješanje u izborni proces u BiH, a što nije dalo nažalost nikakvih posebnih rezultata. Osim razočarenja brojnih glasača.
EU je morala biti svjesna sposobnosti i političke volje bh. političara kao što je i svaki bh. građanin svjestan da mi sa ovim političarima ne možemo postići ništa konkretno za dobrobit BiH i njenih građana. I u tom slučaju, davno su nam mogli dati kandidatski, pregovarački pa i status članice EU.
Pa i sada, kada dobijemo taj pregovorački status, sve ostaje isto. Dodik bira koalicione partnere „muslimane“ s kojima će moći da ostvaruje svoje ciljeve. Njegovim stopama ide i Čović.
Što se tiče stranaka Trojke, pokazali su se kao idealan partner u vlasti, i kao idealan partner Međunarodne zajednice, što će samo ići u korist opozicionih stranaka na predstojećim izborima.
Trojka djeluje kao da nikako ne shvata da se ne mogu svi postupci njihovih lidera opravdati neradom SDA i da je glasačima dosta priče o razgovoru. Glasači hoće da vide taj razgovor i pozitivne pomake nakon tih razgovora.