Nakon što završi ročište u Sudu BiH, Milorad Dodik organizuje sastanak na kojem bi trebali prisustvovati predstavnici državne koalicije.
Ovo će biti navodno posljednji pokušaj stabilizacije prije nego što se partnerstvo raspadne.
Ukratko, Dodik očekuje od stranaka Trojke da nastave sa realizacijom dogovora tri konstitutivna naroda iz Laktaša odnosno popularno nazvanim evropskim putem BiH.
Taj „evropski put BiH“ zapravo znači odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, te nemiješanje visokog predstavnika u BiH u pitanje Izbornog zakona BiH i državne imovine, ali i legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u institucijama BiH.
U međuvremenu, s obzirom da se visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt miješao u izborni proces odnosno Izborni zakon BiH, lista Dodikovih želja se proširila pa tako sad traži i da se ponište izmjene i dopune Izbornog zakona BiH, te odluke proglasiti neprihvatljivim, da se organima BiH zabrani poštovanje tih odluka, da se sajt OHR-a proglasi neprihvatljivim, da se “Službenom glasniku BiH” zabrani objavljivanje odluka koje donesu ti stranci i njihove organizacije, da se u Predstavničkom domu PSBiH donese novi Izborni zakon BiH, da se razvlasti CIK BiH, da Predstavnički dom PSBiH jednim aktom potvrdi jedno ustavno rješenje BiH i da su oni jedino mjesto gdje se donose zakoni i da se “tri strana ambasadora u BIH proglase nepoželjnim.”
Ovoj listi želja treba dodati i onu od prije nekoliko dana o neinsistiranju na Rezoluciji o genocidu u Srebrenici.
Danas će Dodik pokušati da podsjeti partnere da su navedene zahtjeve dogovorili u vinskom podrumu u Laktašima, da je važno vratiti suverenitet BiH odnosno da se riješimo stranaca na svim nivoima odlučivanja kako bi on mogao neometano sprovoditi secesionističku politiku SNSD-a na evropskom putu BiH i pridobiti koju milijardu kako bi sanirao dugove u kojima se RS guši.
Budući da ne postoji u ovom trenutku spremnost SDA i DF da „uskoče“ u koaliciju kojom rukovodi SNSD, biće dogovoreno da se dogovaraju dalje u cilju ubrzanog evropskog puta i stabilizacije u regionu.
Stranke Trojke nemaju drugog izbora nego nuditi dijalog kao rješenje svih problema čija rješenja očekuju od visokog predstavnika u BiH i Međunarodne zajednice.
A Dodiku ne ostaje ništa drugo nego da se nada da će Međunarodna zajednica shvatiit njegove ucjene ozbiljnim i učiniti njegove zahtjeve realnim.
U suštini, ova koalicija ne postoji niti sami znaju na čemu su, ali kako je izjavio Nermin Nikšić, lider SDP-a: “Ne postoji sredstvo prinude kojim bi se proveli izbori u Republici Srpskoj po odluci visokog predstavnika”, analogno tome ako Dodik proglasi sutra nezavisnost RS, ne postoji, dakle, sredstvo prinude kojim bi se natjeralo RS da ostane u okviru BiH.
Sve što Nikšić ima na raspolaganju su dijalog i nada da Dodik ipak nije od riječi, kako je svojevremeno Nikšić opisivao predsj..ovaj Dodika.
Uglavnom, nastavlja se period prijetnji i ucjena dok se bezobrazno vioske plate redovno isplaćuju.