Godinama Milorad Dodik ispituje i Međunarodnu zajednicu i bh. institucije dokle može da ide sa svojim političkim i ultimativnim zahtjevima. Na momente se i sam iznenadio koliko mu dobro ide, kao i činjenicom da se mogao i otcijepiti, a da neće niko ništa uraditi. Kako mu to nije primarni cilj, naravno ostao je u BiH. Samo jači.
Za to vrijeme, Dragan Čović pokušava da primjenjuje Dodikovu strategiju samo sofisticiranije i ne baš tako direktno, al uvijek teže ide kada hoćeš na dvije stolice.
Ova treća strana koju Dodik zove “muslimanima” se svakako ništa ne pita. SDA je održavala status quo godinama, a Trojka je htjela da mu izađe u susret u dogovoru sa Međunarodnom zajednicom ne bi li se država makar pokrenula na tom evropskom putu. Shvatili su da sve što mogu da urade je ono što su i ostali radili godinama: tenderi i zapošljavanja. Diletanti.
Nema evropskog puta BiH bez HDZ-a i SNSD-a. Kristijan Šmit je još učvrstio poziciju HDZ-a nakon Općih izbora 2022. godine.
Zašto je bilo bitno stati ispred OHR-a kada je Šmit suspendovao Ustav FBiH?
Da ne bi Dodik danas izašao iz Tužilaštva BiH bez potjernice i pritvora iako je izvršio državni udar i doveo BiH u najveću ustavnu i sigurnosnu krizu, dok onaj nesretnik što je sjekao drva da prehrani porodicu odleža šest mjeseci zatvoa.
Ali stranke su nam toliko isprale mozak da su i tu borbu za BiH i običnog čovjeka pretvorili u međustranačka prepucavanja gdje je malo ko vidio ono čemu svjedočimo danas – državi za sirotinju.