U ime naših sugrađana koji se vrlo često tek zaposle u tridesetim, a nekretnine kupuju u četrdesetim ili pedesetim, a i to u rijetkim slučajevima, upućujem inicijativu svim političkim strankama koje djeluju u Kantonu Sarajevo da se ukine dobna granica u ostvarivanju prava na oslobađanje od poreza na kupovinu prve nekretnine.
Prema članu 15. tačka d. Zakona o porezu na promet nekretnina i porezu na naslijeđe i poklone (“Sl. novine Kantona Sarajevo”, br. 28/2018), državljanin Bosne i Hercegovine do 38 godina starosti, koji ima prebivalište na području Kantona Sarajevo, koji nema nekretnine u svom vlasništvu, prvi put kupuje stan ili kuću kojom rješava svoje stambeno pitanje i to za površinu do 30 m2 za prvog člana domaćinstva a za svakog narednog člana domaćinstva uvećava se za 15 m2, a kojima se smatraju bračni drug i njihova maloljetna djeca, oslobađa se poreza ne nekretnine.
„Iz Ministarstva finansija KS kažu da su se vodili njemačkim modelom zakona, međutim uslovi života u BiH nisu ni slični onima u Njemačkoj. Segment na koji se trebala obratiti veća pažnja je svakako dobna granica kao i kvadratura stana, koja bi trebala biti fleksibilnija. U Srbiji je, recimo, dobna granica za oslobađanje od poreza mladih bračnih parova do 45 godina. U kreiranju ovog Zakona Vlada KS nije vodila računa ni o cijenama kvadratnog metra stana u dijelovima grada pa tako mladi bračni par koji kupi stan od 45 m2 u Centru (recimo koji košta oko 150 000) će biti oslobođen poreza, dok oni koji kupuju recimo stan od 50 m2 u Novom Gradu (koji košta oko 70 000) će morati platiti porez iako kupuju stan koji je višestruko jeftiniji. Za razliku od BiH, Srbija trenutno nastoji uskladiti porez u gradskim zonama, a u toku je i pilot projekat kojim će svaka zgrada biti pojedinačno procjenjivana u smislu lokacije, godine izgradnje, stanja u kojem se zgrada nalazi i drugo.“
Predlažem da se ova dobna granica ukine i da svi građani KS ostvaruju navedeno pravo ukoliko kupuju prvu nekretninu. Bez ikakve diskriminacije.
S napomenom da ne nastavljate sa praksom subvencioniranja sa 10 000 KM onih koji su ipak u mogućnosti kupiti stan, dok druge građane koji nisu u mogućnosti kupiti stan, koji nisu ni zaposleni, ne podržavate ni na koji način, pa sa ovom navedenom praksom vršite direktno diskriminaciju građana po finansijkim mogućnostima.