Rat u Ukrajini.
Evropsku uniju zabrinjava sigurnssna situacija na Balkanu. Posebno u BiH. Milorad Dodik blokira i ucjenjuje. Sastanči sa Vladimirom Putinom. Dodik pokazuje otpor prema američkim sankcijama i ponižava Visokog predstavnika BiH Christiana Schmidta gdje stigne. Širi se ruski uticaj u BiH. Dodik prijeti. Nikome ne ostaje dužan niti pokazuje da ga dotiče bilo kakva sankcija ili upozorenje američke ili briselske administracije.
Uloga Hrvastke
Hrvatska vidi to kao izvrsnu priliku da “pomogne” svojim susjedima i nametne svoje političke ciljeve i želje te kao jedan od mehanizama za poboljšanje gore navedene sigurnose situacije nudi legitimno predstavljanje Hrvata u institucijama BiH.
Uzimajući u obzir povoljniji položaj Hrvatske na evropskoj političkoj sceni, Hrvatska daje sve od sebe da pokaže da su Bošnjaci ti koji srljaju u radikalizam. Samo je potrebna, naime, ta simbolična izmjena Izbornog zakona BiH i pronaći idealne partnere spremne na saradnju kako bi se u BiH strasti smirile, kako bi se BiH etnički podijelila, da ne bi slučajno Bošnjaci dominirali.
Dominacija Bošnjaka je predstavljena kao sigurnosna opasnost jer u BiH su Bošnjaci priklonjeni „islamskim ekstremistima“. Isprepadali su evropske zvaničnike da ako se BiH ne dozvoli da otvori pregovore sa Evropskom unijom, radikalizirat će se. Odnosno Hrvati se moraju zaštiti i njihova prava kroz instituciju legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u svakom slučaju. Ali i Dom naroda Parlamenta Federacije BiH treba ojačati u tom pogledu. Sve naravno u cilju da se odblokira formiranje vlasti u Federaciji BiH (što ne bi ni bilo blokirano da HDZ nije blokirao zbog svojih političkih ciljeva).
Dragan Čović kao lider HDZ-a vidi Dodika kao uticajnog i prodornog partnera s kojim bi mogao i sam sprovoditi blokade i ucjene. I tako se ubacuje u igru.
Opći Izbori u BiH
Vrijeme Općih izbora u BiH. U 19.00 sati visoki predstavnik u BiH, Christian Schmidt nameće izmjene zakonskih propisa koji se odnose na organizaciju i sastav Federalnog doma naroda i odmah pokazuje na šta se odlučila Međunarodna zajednica: u strahu od eventualnih ratnih sukoba, dozvoljava da se BiH definiše kao etnički podjeljena država u kojoj glavnu riječ imaju nacionalne stranke.
Kako Schmidt nije računao da će SDA ipak imati veliki broj glasova samim time i delegata, nešto kasnije odlučuje suspendovati Ustav Federacije BiH kako bi se Vlada Federacije BiH formirala uz obećanje nove federalne vlade na čelu sa Nerminom Nikšićem da će u roku od šest mjeseci od potpisivanja koalicionog sporazuma stranaka u vlasti realizovati legitimno predstavljanje Hrvata u institucijama BiH.
S druge strane, formirajući državnu vlast, stranke Trojke su bile dovedene u situaciju, na koju su same pristale, da se razumijemo, da formiraju vlast uz obećanje, pored onog Čoviću, da će dozvoliti implementaciju Dodikovih projekata (aerodrom Trebinje, hidrocentrala Bijela Buk i istočna interkonekcija) što indirektno riješava pitanje državne imovine u korist entiteta.
Dogovor Trojke i Međunarodne zajednice
Za to obećanje, strankama Trojke su iz Evropske unije očito ponudili zeleno svjetlo 21. marta ove godine, što će označiti otpočinjanje pregovora BiH sa Evropskom unijom.
Da ne bi bilo sve tako jednostavno i preočito jer postoje članice Evropske unije koje su vrlo skeptične po ovom pitanju, strankama u vlasti je ponuđeno, pa i kao test, da usvoje tri zakona koja će eto biti predočena svim nevjernim tomama u Evropskoj uniji kao pokazatelj da BiH treba dati šansu – onu koju garantuje Hrvatska i druge članice Evropske unije koje shvataju koliko je ovo važan momenat da se BiH uvuče u pregovore, a oni opet izvuku neke svoje druge ciljeve.
Preventivna diplomatija
Tako je hrvatski premijer Andrej Plenković doveo u Sarajevo Ursulu von der Leyen i nizozemskog premijera Rutea da pokaže koliko je Hrvatska dobronamjerna i koliko je spremna pomoći BiH, odnosno gdje se može napraviti sljedeća žarišna tačka ukoliko BiH ne dobije mjesto koje će označavati mir i stabilnost, kako je to lijepo objasnila europarlamentarka Željana Zovko,
Inače, Zovko je predsjedavala Evropskom komisijom za stabilizaciju i pridruživanje koja je preporučila otvaranje pregovora EU sa BiH uz poticanje da bh. vlasti usvoje izmjene Izbornog zakona BiH.
Još važnije, Plenković je zaobišao Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH, da bi pokazao evropskim zvaničnicima koliko ga boli što Hrvate u Predsjedništvu BiH ne predstavljaju legitimni Hrvati.
Dakle, prema riječima Zovko “ruska agresija na Ukrajinu je olakšala hrvatska nastojanja da se pregovori otvore” u cilju stabiliziranja mira i sigurnosti u BiH, što Zovko naziva preventivnom diplomatijom.
Ukratko, otvaranje pregovora BiH i EU Zovko vidi kao historijski primjer preventivne dilpomatije koja ima ulogu u rješavanju zamrznutih sukoba. Zamilsite, BiH je u EU zahvaljujući Hrvatskoj predstavljena kao država zamrznutih sukoba, a ne kao država koja zajedničkim radom i trudom poitičara postiže i ostvaruje zadatke i zahtjeve koje je pred BiH stavila EU. Dakle, Hrvastka štiti Evropu od BiH.
I tako isprepadani i ubjeđeni u potencijalnu opasnost po sigurnost u BiH, odnosno za cijelu Evropu, Evropska unija odlučuje dati šansu BiH pod uslovom da domaći političari usvoje tri zakona: zakona o sudovima, zakon o sukobu interesa i zakon o pranju novca.
Međutim, naši političari ni za to nisu sposobni. Sastali su se u Dodikovom vinskom podrumu u Laktašima i ispregovarali pomenuta tri zakona, saradnju sa FRONTEX-om i obećali legitimno predstavljanje Hrvata u Predsjedništvu BiH, odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH i par tehničkih izmjena Izbornog zakona BiH. Dodik i tada napominje da ukoliko se bude Schmidt miješao, ništa od evropskog puta BiH.
Stranke Trojke su se pravdale pred kamerama i javnosti da to nije tako, ali su ih Čović i Dodik stalno upozoravali na dogovor pod prijetnjom objave stenograma. Stenogram vjerovatno i ne postoji, ali je to bilo upozorenje šta se od njih očekuje. Dodik ima kompletnu vlast u svojim rukama. Može da blokira bilo koji proces u ovoj državi pa ih može vrlo lako izbaciti i iz fotelja.
U međuvremenu, Američka ambasada u BiH pod uticajem vlastitih težnji na Balkanu, stopira ovaj dogovor uz objašnjenje da se dogovor iz Laktaša može realizovati samo kroz izmjene Ustava BiH, za što ne postoji dovoljno ruku. Amerika će podsjetiti Čovića da su i oni imali nekih želja poput južne interkonekcije. Trojka se zbog Amerike povlači i mora da bira između Rusije i Amerike.
Dodik je vodio kampanju na društvenoj mreži X objavljujući svakodnevne objave vezane za Trojku, realizaciju dogovora iz Laktaša i stalno ponavljajući da nema evropskog puta BiH bez Dodika.
Trojka se odlučila za Ameriku. Dodik ne odustaje od svojih uslova vezanih za ona tri zakona. Dogovor se rasplinuo. Sve je manje vremena do marta.
Kada su to vidjeli iz Evropske unije, da neće biti tako lako dobiti ta tri zakona, signalizirali su im da BiH može dobiti zeleno svjeto i ako dostavi bilo šta što su uradili u prethodnom periodu.
Pa su onda svi u glas počeli pričati kako i nisu bila ta tri zakona nametnuta od Evropske unije nego su oni to nešto sami odlučili, pa će eto sad biti dovoljno, prema riječima Aljoše Čampare, i kad bi dostavili zakon o pranju novca i državnoj službi.
O kvaliteti sadržaja usvojenih zakona treba posebna analiza. Suštinski ništa novo ne donose. Uglavnom su to pro forma zakoni da zadivimo Evropsku uniju.
Međutim, koliko god Evropsku uniju htjeli zadiviti, mi realno nemamo čime. Traženi zakoni nisu usvojeni, a i ovi što jesu – su nekvalitetni.
Odjednom se Dodik počeo boriti za evropski put BiH objašnjavajući to time da on nikada nije ni bio protiv, te je to način da se Srbi nacionalno okupe na jednom prostoru bez granica. A zapravo je shvatio da je evropski put BiH odličan instrument za blokade i ucjene .
Sada Dodik smatra da Republika Srpska i Federacija BiH zaslužuju biti dijelom Evropske unije i da RS mora imati i svog pregovarača i da je to jedini način da se BiH vrati suverenitet.
Da pojasnim, kada Evropska unija odobri zeleno svjetlo koje nešto znači strankama Trojke, Dodik će da insistira na suverenosti BiH. Suverenost BiH za Dodika znači odlazak sudija iz ustavnog suda BiH i odlazak Visokog predstavnika u BiH, što je dio dogovora iz Laktaša.Njihov odlazak za Dodika znači da on može da radi šta hoće. Ali čak ni pod tu cijenu, ne odustaje od svojih zahtjeva koji imaju za svrhu jačanje entiteta RS.
Nakon što su delegati Kluba Bošnjaka napustili sjednicu na kojoj se trebao razmatrati upravo odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, delegat Kluba srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta BiH Snježana Novaković Bursać izjavila je da izlazak sa sjednice i najava članova Kluba Bošnjaka da neće učestvovati u daljem radu, predstavlja direktnu blokadu Parlamentarne skupštine BiH, a samim tim i opstrukciju usvajanja zakona i ispunjavanja obaveza za evropski put.
Naravno, u ovoj nespretnosti i spremnosti na ponižavanje koje su demonstrirale stranke Trojke i sposobnosti Dodika da mnoge vrti oko prsta, stranke opozicije koriste i za svoje ciljeve i predizbornu kampanju.
Ali kako god je istina da BiH nije ništa specijalno uradila za vrijeme SDA i DF, i ovaj pokušaj dobijanja zelenog svjetla od strane Evropske unije na način da Dodik upravlja procesom koji ge u biti i ne zanima ni najmanje, te da je uslovljen Izbornim zakonom, i nije neka sreća.
Načekat ćemo se mi, građani BiH, na sreću kad su u pitanju izabrani predstavnici građana u vlasti.
Dokaz da naši političari nisu sposobni ni tri zakona donijeti jeste upravo činjenica da je jedan usvojen na inicijativu delegata opozicije u Domu naroda Parlamenta BiH, drugi ne donosi ništa novo, a oko trećeg su se dogovorili da se ništa nisu dogovorili, pa će tako u zakonu i stajati kroz sljedeću formulaciju: “Parlamentarna skupština BiH će najkasnije u roku jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona (o sudovima) donijeti izmjene i dopune ovog zakona kojim će se odrediti sjedište Apelacijskog odjeljenja Suda, koje ne može biti u istom entitetu u kome je sjedište Suda. Do donošenja odluke, sjedište Apelacijskog odjeljenja Suda privremeno će biti u Sarajevu”.
Ali i ovakav kompromisni pro forma zakon je upravo skinut sa dnevnog reda.
Postoji mogućnost da BiH dobije zeleno svjetlo za otpočinjanje pregovora sa Evropskom unijom i bez ova tri zakona, što je jasan dokaz da je to zeleno svjetlo politička odluka, a ne rezultat rada bh. političara.
Najteži dio ovog “evropskog” puta BiH je taj što s njega ne silaze političari koji ne rade u interesu države i njenih građana, a itekako su dobro plaćeni.
Naprosto smo osuđeni na političare koji ne mogu ni tri zakona usvojiti. Ono što je sigurno njihov nerad se nastavlja i nakon 21. marta. Ukoliko BiH ne dobije zeleno svjetlo, upitna je i državna koalicija.
Još se čeka nametanje tehničkih izmjena Izbornog zakona BiH od strane visokog predstavnika u BiH. Schmidt čeka 21. mart da vidi hoće li smjeti od Dodika nametnuti skeniranje glasačkih listića.
Da zaključim, cijena ovog evropskog puta BiH je previsoka. I ako smo dobili zeleno svjetlo EU za otvaranje pregovora jer smo opasnost po EU uz uslov da rasparčamo ovo malo države i prepustimo je u ruke onima koji nas predstavljaju kao zemlju zamrznutih sukoba, onda nam i ne treba.