Svaki izbori u BiH su teški odlučujući, presudni, zanimljivi, i nikad do kraja posvećeni interesima građana ove napaćene zemlje. Tako i te 2018. godine.
Dragan Čović (HDZ) je već uoči izbora 2018. rekao da će blokirati rad institucija i formiranje vlade poslije izbora ako ne dođe do izmjena Izbornog zakona BiH onako kako on smatra da je jedino za HDZ pravedno. A za HDZ u tom trenutku je bilo jedino prihvatljivo svako rješenje koje osigura legitiman izbor članova Predsjedništva BiH i Doma naroda Federacije BiH, te su pozvali prijatelje Bošnjake da to razumiju i da bez toga neće napraviti nikakav iskorak.
U međuvremenu, Demokratska fronta (DF) je kandidovala Željka Komšiča za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata. Navedenu kandidaturu je podržao i Građanski savez (GS). Tako je predsjednik GS Nihad Čolpa izjavio: „Razlika između nas i naše političke konkurencije nije u mogućnosti uviđanja stvarnosti nego u vrijednostima. Naime, genocidni Plan B u svojoj ključnoj fazi ima za cilj pobjedu Dragana Čovića i Milorada Dodika u utrci za Predsjedništvo BiH i time predaju suvereniteta BiH njima u ruke. Stoga, GS je odlučio da podrži Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH s obzirom da Komšić jedini ima šansu da Čovića pobijedi i time spriječi očito genocidni Plan B. Svi oni koji su odlučili da isture kandidate bez šansi za pobjedu ustvari rade za Čovića i primjenu genocidnog Plana B te pozivaju sve razumne i državotvorne nastrojene članove SDP-a i Naše Stranke da im se pridruže u sprječavanju genocidne osovine Dodik-Čović da od Bosne i Hercegovine napravi novu Srebrenicu“. Međutim, Naša Stranka i SDP su ipak „isturili svoje kandidate“.
U svjetlu „opstanka i spašavanja BiH kao multietničke, građanske i demokratske države“ desili su se izbori 2018. godine.
Za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić je ostvario ubjedljivu pobjedu nad Draganom Čovićem. Komšić je osvojio 225.500 glasova građana Federacije BiH odnosno 52,64%, a Dragan Čović 154.819 odnosno 36,14%. Proglašavajući pobjedu, Željko Komšić je rekao da “želi služiti svim građanima Bosne i Hercegovine i svima stoji na raspolaganju”.
S druge strane, Dragan Čović se zahvalio svima onima koji su glasali za projekat koji nudi i izrazio žaljenje jer su Bošnjaci odlučili izabrati dva člana Predsjedništva BiH. Dodao je i to kako su Bošnjaci trebali shvatiti da ne mogu Hrvatima birati predstavnike ni u Predsjedništvu BiH, niti u domovima naroda, jer je to put nazadovanja i može izazvati “neviđenu krizu”.
I krize su nastupile. Jedna za drugom.
Pristupilo se pokušajima formiranja vlada između HDZ-a i SDA uz uslovljavanja i grupisanja (BH Blok), međusobnih optuživanja i na kraju se ipak formirala Vlada SDA, HDZ-a i SNSD-a na državnom nivou. Tada je Željko Komšić, predsjednik Demokratske fronte, zauzeo stav da ako BiH blok (SDP, NS, DF) ne ide u vlast, onda je vrlo jasno, da se ide u opoziciju i da se bh. blok kroz opoziciono djelovanje na bazi principa gradi kao jedna jaka građanska alternativa, pri čemu bi u takvom procesu nužno moralo doći do političkog i ideološkog približavanja između tri stranke, i pri čemu bi se mogla odrediti jasna strategija u narednom periodu, kako bi se što bolje pripremili za iduće izborne cikluse, znajući šta hoćemo i koliko možemo. Naravno, nužan preduslov toga, po mišljenju delegacije DF-a, jeste opoziciono djelovanje na svim nivoima vlasti, čime bi bili čisti i pred građanima i pred sobom, ali i pred onima koji bi im danas-sutra, ukoliko i u jednom kantonu budu vlast, mogli maliciozno prebacivati da su eto i oni vlast, jer su zaboga vlast u jednom kantonu. Nedugo za tim, DF je predložio ostalim članicama BH. bloka da ipak uđu u vlast na poziv Bakira Izetbegovića. Prije samog sastanka na kojem su o tome trebali raspravljati i odlučivati konsenzusom, Naša stranka je saopštenjem u medijima dala do znanja da neće ulaziti u vlast sa nacionalnim strankama. Koaliranjem NS kasnije sa NiP, PDA i ostalim strankama proizašlim iz SDA će pokazati da nije problem u nacionalnim strankama nego u SDA. Tom stavu se pridružio i SDP. Nakon kraćeg vremena, Demokratska fronta ipak sama ulazi u vlast sa SDA na državnom i federalnom nivou. Svakako da je SBB još jednom „državnički“ ušao u vlast sa SDA, iako je prethodno odlučio da nikad više neće završiti u zagrljaju sa SDA. Ali eto interesi države su ipak na prvom mjestu.
Ono što je zanimljivo da je DF poslije potpisao i koalicioni sporazum o zajedničkom djelovanju sa SDA i SBB-om u Kantonu Sarajevo i „srušio“ Vladu Šestorke (SDP, NS, DF, SBB, NiP, NB) opravdavajući to time da je to zapravo „osigurač za Izborni zakon“. Ova odluka je itekako utjecala na izborne rezultate ove stranke na lokalnim izborima 2020. godine, ali i da Narod i Pravda zablista u punom sjaju. To što možemo reći da je SDA izgubila par načelničkih pozicija i mogućnost koaliranja sa NiP-om, dok oni ne odluče drugačije, možemo slaviti kao pobjedu nad SDA, ali znači i poraz ljevice u Kantonu Sarajevo. Građani KS su se opredjelili za samo drugačiju varijantu SDA.
Izbori u Mostaru
Da podsjetim, u decembru 2020. godine su se po prvi put nakon 12 godina održali izbori u Mostaru. Izborima su prethodili pregovori između SDA i HDZ uz prisustvo delegacija EU, ambasada Velike Britanije i SAD-a. Dragan Čović je u izjavi za medije zahvalio svim učesnicima u pregovorima, prije svega, predsjednicima gradskih organizacija HDZ-a i SDA, dodajući da je stvoren ambijent za izbor 35 vijećnika u Gradsko vijeće Mostara. “Sada je sasvim sigurno da će izbora u Mostaru biti. Očekujem da ćemo krajem godine imati pri kraju i razgovore o izmjenama Izbornog zakona za Predsjedništvo BiH i Dom naroda. To mora biti usvojeno u godini koja prethodi općim izborima“, rekao je tada Čović.
Legitimno predstavljanje potpisano u Mostaru
U tekstu sporazuma potpisanog u Mostaru 2020. godine HDZ i SDA su se obavezale da će implementirati presude Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH “kako bi se osigurao legitiman izbor i legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda i građana na svim administrativno-političkim nivoima, u Predsjedništvu BiH i Domovima naroda“. Istina, HDZ upravo insistira na ovoj formulaciji „legitimno predstavljanje“. U tome ima punu podršku HDZ Hrvatske i Andreja Plenkovića, a u posljednje vrijeme i Zorana Milanovića, koji su zajedno dali izjavu za medije kako je upravo legitimno predstavljanje ugrađeno u Dejtonski mirovni sporazum i to je ujedno i crvena linija ispod koje HDZ neće ići. Cilj hrvatskom narodu, ali i da profunkcionira BiH, je da provedu sporazum iz Mostara koji su, HDZ i SDA, potpisali 2020. koji se tiču izbora u Mostaru, ali i izbornog zakona, s predstavnicima međunarodne zajednice. „Nužno je osigurati legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u domovima naroda i Predsjedništvu, jer time bi se stvorili drugačiji politički uvjeti jer u protivnom se bojim da će biti problema s provedbom i mogućnosti provedbe izbora 2022. Mora se naći rješenje u razgovorima s predstavnicima međunarodne zajednice i bošnjačkog naroda“, tvrdio je Dragan Čović. Po Čovićevom tumačenju, BiH nikada neće biti građanska država i presude Evropskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnoga suda BiH, mogu se provesti kroz formiranje dvije izborne jedinice u Federaciji BiH. Takvo rješenje je komentarisao i Enver Kazaz, profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu kao rješenje koje praktički znači cementiranje podjele Bosne i Hercegovine i stvaranje, umjesto multietničke – troetničke BiH, a možda čak i uvod u administrativnu koncepciju trećeg entiteta. A Bakir Izetbegović, povodom potpisivanja ovog sporazuma, je rekao da kada je riječ o izmjenama Izbornog zakona, pokušaćemo izbalansirati etnički i građanski princip na kojima počiva Dejtonski sporazum, a to znači da se trebaju ukloniti sve vrste diskriminacije koje se odnose na narode i građane i provedu sve odluke Evropskog suda za ljudska prava.
Legitimni i nelegitimni Hrvati
Suština izmjena Izbornog zakona u BiH je u tome ko je legitimni predstavnik Hrvata u Predsjedništvu BiH. Trenutno, prema tumačenju HDZ-a, Komšić to nije. On je za Čovića bošnjački član Predsjedništva BiH. Pa analogno tome, svako ko bude član Predsjedništva BiH ispred Hrvata, neovisno kako se izjašnjava, i kako to zvuči građanski, bit će zapravo hrvatski član Predsjedništva BiH jer će ga izabrati Hrvati. I to legitimni čiji će glas više vrijediti od onih nelegitimnih. A koji su koji?
Mario Pejić, predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) je pokušao dati odgovor koja je to razlika između legitimnih i nelegitimnih Hrvata. To je opasno i nažalost to traje od rata u BiH, kada je nastala ta podjela na bosanske i hercegovačke Hrvate, na “legitimne” i “nelegitimne”. Dakle, doista postoji različitost interesa bosanskih i hercegovačkih Hrvata, međutim, ništa se posljednjih godina nije na tome radilo. Politika je još više produbila tu razliku, ne radi se na harmoniziranju odnosa između bosanskih i hercegovačkih Hrvata, zanemaruje se činjenica da u Bosni još uvijek živi veći broj Hrvata nego u Hercegovini. Zatim, sva mjesta u državnim strukturama rezervirana su, ne isključivo, ali u većini slučajeva, za Hrvate koji dolaze iz Hercegovine, odnosno iz tog zamišljenog “trećeg entiteta”. Tu je ključ – da, nažalost, službena hrvatska politika nije imala sluha za Hrvate u Bosni i zbog toga je došlo do te podjele.
Praktično to znači da je Dragan Čović legitiman, a Željko Komšić nije. U raspravi sa evropskim parlamentarcima na Komitetu za vanjske poslove Evropskog parlamenta, Željko Komšić je ironično, izrevoltiran, otkrio tajnu da je i on Hrvat jer očito da svi zaboravljaju tu činjenicu. Ali nelegitmni.
A šta je to legitimno predstavljanje?
Pitanje je šta ko podrazumijeva pod legitimnim predstavljanjem. Legitimno je predstavljanje je kad građani biraju svoje predstavnike u Predstavnički dom. To je demokratska legitimacija od strane broja birača koji su podržali određenog poslanika. Ovdje se misli na nešto drugo. Na nacionalno predstavljanje u institucijama javne vlasti, ali tu, sistemski gledano, može biti govora samo o domovima naroda jer oni su u sistemu postavljeni da predstavljaju nacionalne interese. I jednim dijelom u instituciji Predsjedništva, iako su legitimacija za Predsjedništvo birači, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Dakle, kod legitimnog predstavljanja treba govoriti o domovima naroda na entitetskom i na državnom Parlamentu i tu zaista ako jedan klub predstavlja Hrvate, onda treba da ga Hrvati i biraju. I to je prema postojećem ustavu tako otprilike i predviđeno. Od tzv. legitimnog predstavljanja se očekuje ustvari, bar kako HDZ gleda na tu čitavu priču, da budu izabrani predstavnici HDZ-a, a to nije poenta pitanja legitimnog predstavljanja, istakao je Kasim Trnka, predsjedavajući Savjeta VKBI.
Stipe Prlić, predsjednik HNV-a, to objašnjava na način da vitalni nacionalni interes treba definirati. Kad bi mi sad sveli Dom naroda Parlamenta FBiH na Vijeće naroda priznali bi da je situaciju u RS-u, što se tiče Bošnjaka i Hrvata, idealna, pa ćemo i mi tako uraditi ovamo u Federaciji. A znamo kakav je status Hrvata i Bošnjaka u Republici Srpskoj. Ali da treba stvarno definirat šta je to Dom naroda i šta treba da rješava, a ne ovako da može u nedogled se blokirat zakon o sjemenskom krompiru. I da nema nikakvih apsolutno posljedica. Znači ta ograničenja se moraju navesti kako bi vlast efikasnije funkcionirala na dobrobit svih koji žive u ovoj državi BiH, istakao je Prlić.
Ipak, ima i onih koji tvrde drugačije. Milan Sitarski, analitičar, tvrdi da zagovarajući i provodeći svoju naivnu unitarističko-građansku ideologiju i forsirajući takozvane građanske političke opcije predstavnici međunarodne zajednice omogućili su stvaranje i jačanje radikalnih unitarista koji svoj nacionalizam, šovinizam i mržnju, u prvom redu prema političkim Hrvatima, maskiraju i predstavljaju kao borbu za građansku državu. Stoga imamo samo naizgled apsurdnu činjenicu da u unitarističko-građanskom stroju zajedno marširaju zagovornici lijevo-liberalnih nadnacionalnih teorija i ideologija, (veliko)bošnjački nacionalisti i radikalni islamisti te predstavnici međunarodnih institucija i organizacija u BiH. Ono što ih povezuje je zajednički cilj: ukinuti načelo konstitutivnosti tri naroda i pretvoriti najprije FBiH u entitet s građanskom (bošnjačkom) većinom, a zatim i cijelu državu. Svaki od navedenih aktera unitarističko-građanskog stroja, naravno, u tome vidi šansu za ostvarenje svoje ideološke i političke agende.
Ono što smatram ovdje važnim da zaključimo da građanski koncept i legitimno predstavljanje onako kako to definišu iz HDZ-a su u totalnoj suprotnosti. I to je linija razgraničenja djelovanja stranaka u Federaciji BiH posebno. Na liniji odbrane građanske BiH jedino stoje SDP, DF i NS. Pregovori o izbornim reformama koji će uslijediti to i potvrđuju.
Pregovori o izmjenama Izbornog zakona BiH
Pregovori o izmjenama Izbornog zakona BiH se nisu smjeli dešavati mimo svih političkih aktera i javnosti, mimo institucija BiH, pod ucjenama, blokadama i prijetnjama HDZ-a (neovisno koliko su njihovi zahtjevi opravdani ili ne) i u tajnosti i smatram opravdanim što pregovorima nisu prisustvovale delegacije SDP, NS i DF kada znamo da pojedini političari ultimativno zahtjevaju realizaciju njihovih zahtjeva u pogledu legitimnog predstavljanja koje je u suprotnosti sa onim za šta se zalažu SDP, NS i DF.
Naravno da su pregovori u Neumu propali jer teško da se mogu napraviti bilo kakvi dogovori u navedenoj atmosferi. Ali možemo izdvojiti pohvalu lidera NiP-a, Elmedina Konakovića, da se SDA korektno ponašala i da nikada nije ni sumnjao u državotvornost SDA, šta god to značilo.
Pregovori nakon Neuma
Međutim, pregovori koji su uslijedili nakon Neuma, pokazali su mnogo toga. Za početak, dogovor da ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovori, kako je izjavio Radončić, govori koliko su zapravo ovi pregovori tragikomični. Žao mi je što su u međuvremenu građanske stranke iz Federacije BiH ipak odlučile prisustvovati pregovorima. Zašto? Pokazalo se to vrlo brzo raspoređivanjem istih na temu tek tehničkih izmjena izbornog zakona gdje su svi bili fokusirani na dogovor između SDA i HDZ. SDP i DF su to potvrdili zajedničkom izjavom da je nečasno nametati rješenja koja ne važe u zemljama EU. I nije to nikakvo mjesto za odbranu države BiH, izricanje u lice nešto što već svi znaju i govore jedni drugima od izbora 2018. godine. Borba za državu BiH je na ulici sa građanima kojima prijete ukrajinskim scenarijom ako se ne popusti određenim političkim partijama, sa građanima koji nemaju za šta kupiti brašno kojeg ovih dana kupujemo (ko ima) u paničnom strahu od novih genocida i nasilja.
Ono što je meni zasmetalo da su pregovarači stalno izlazili sa izjavama za javnost kako oni štite građanski karakter BiH, pokušavajući naći kompromis između građanskog i etničkog. I to onih pregovarača (SBB, NiP) koji su tvrdili da nije u redu da Bošnjaci biraju Hrvatima člana Predsjedništva BiH. Tog kompromisa nema u smislu građanske države. Ima u smislu etničke BiH. Treba samo nazvati stvari pravim imenom. U tom smislu, vrlo je zanimljivo pitanje Elmedina Konakovića „da li je pametno reći strancima, kroz prizmu Ukrajine, “ne” i insistirati na idealnim rješenjima“ gdje sugerira da je građanska država idealna, ali neprovodljiva, a prihvatanje uslova HDZ-a realnost kojoj ne treba reći ne i pokazao spremnost prema njegovim riječima „napraviti neki bolan kompromis koji ne zadovoljava sve naše zahtjeve“ a sve to pod pritiskom i u strahu od ukrajinskog scenarija. Konaković je na ove izjave dobio kritike na društvenim mrežama kako je pokazao podanički mentalitet, da bi na taj komentar odgovorio Nihad Čolpa: „A šta je ovdje podaničko?“ isti onaj Čolpa koji nas je 2018. godine ubjeđivao da treba glasati za Željka Komšića radi sprječavanja genocidne osovine Dodik-Čović da od Bosne i Hercegovine naprave novu Srebrenicu. Pitam otvoreno ovdje i jednog i drugog, i Konakovića i Čolpu, koji nam to scenariji prijete? Ako popustimo Čoviću, srebrenički? A ako ne popustimo, ukrajinski? Jeste li nas, to vi, političari, doveli do toga da biramo hoćemo li srebrenički ili ukrajinski scenario?
Zaključujemo ovdje da smo glasali za Komšića da se ne bi desio srebrenički, a da je NiP sad potpisao legitimno predstavljanje da se ne bi desio ukrajinski scenario. Pitam ja vas a kad će evropski scenario?
„Mi sad stalno govorimo da nešto dajemo Draganu Čoviću, on ne može dobiti ništa što već nema, osim činjenice da će većinski hrvatski narod birati sebi člana Predsjedništva što ja mislim da je potpuno korektno”, kazao je Konaković. I jeste glas za NiP, glas za HDZ. Ali ne samo glas za NiP, nego i za sve one stranke koje su pristupile pregovorima i prihvatile legitimno predstavljanje. Bez ljutnje. Čović je rekao kako je kompromis mogao biti postignut, jer se šest od sedam stranaka složilo o osnovu. Međutim, kamen spoticanja bilo je i reduciranje Doma naroda Parlamenta Federacije BiH gdje je SDA insistirala da se Dom naroda reducira na ovlasti Vijeća naroda RS. Elmedin Konaković je na društvenim mrežama u toku pregovora javno objavio da „Nikad nećemo pristati na koncept uređenja Doma naroda FBiH po uzoru na RS. To bi bila apsolutna pobjeda Dodikovog režima koji je etnički očistio manji bh. entitet i potvrda da rade ispravnu stvar. Kratka je pamet predlagača takvog modela.“ čime je pokazao da je apsolutno spreman na prihvatanje HDZ-ovih uslova jer se s tim složio i Ilija Cvitanović, učesnik pregovora, koji je rekao: “Sa strane bošnjačkih predstavnika je kontinuirana tendencija i cilj bila smanjiti nadležnosti Doma naroda FBiH, dovesti ga na razinu Vijeća naroda RS i definitivno o tome nema prostora za razgovor. Ja ovo vidim kao drugi korak u potpunom dekonstitutuiranju Hrvata.”
Dakle, da nije izborna godina bošnjački paket stranaka (SDA, NiP, NES, SBB) bi objeručke prihvatile legitimno predstavljanje. Dobro, neke bi i sad. I u tome je njihova jedina razlika.
Realno tužno je što nije došlo do dogovora. Ali nije tužno ako bi takav dogovor značio manje BiH. Kad državnici budu spremni na kompromise, ali svi, dogovor ćemo svi pozdraviti vrlo rado.
Da rezimiramo, stranke koje su pristale na nejednaku vrijednost glasa su SDA, NES, NiP i SBB. „Na pregovorima su bili predstavnici četiri bošnjačke stranke i imali su jasan stav da nikad više neće dozvoliti da Bošnjaci Hrvatima biraju člana Predsjedništva. To jasan glas bio” izjavio je Dragan Čović. To su, dakle, stranke koje su zacementirale etničku Bosnu i Hercegovinu, ako slušamo Kazaza. I tu nema ništa građansko. I to je da se razumijemo, potpuno pravo tih stranaka. Samo nazovimo stvari pravim imenom. Najveća greška građanskih stranaka je ta što su međusobnu mržnju stavili na prvo mjesto. Vrteći se oko SDA i NiP su izgubili sebe. Jedne je NiP “pojeo za doručak”, a druge sveo na pomoćne točkiće i to uz njihovu saglasnost. Nakon ovih neupješnih pregovora, Bakir Izetbegović je izjavio „Ako bi se recimo bošnjačke i ljevičarske stranke ujedinile pa mu (Draganu Čoviću) uzele trećinu hrvatskog kluba poslanika, vjerovatno bi odlučio da bojkotuje formiranje vlasti, što mi ne bi trebali uraditi. Ne trebamo ni na koji način provocirati Hrvate” i time zabio nož u leđa građanskim strankama. Posebno Demokratskoj fronti koja je srušila Vladu KS da bi, ponavljam, bila osigurač za izmjene Izbornog zakona, pa bi bilo sad pošteno da ta Demokratska fronta izađe iz vlasti sa SDA. Isto bi trebale uraditi i SDP i NS kad je u pitanju njihovo koaliranje sa NiP. Ako ćemo o principima s početka teksta. NiP brani nacionalno, ne građansko. Potvrdio je to Konaković i na N1 kazavši kako se on neće odreći svog etničkog identiteta jer se za njega borio.
Na koncu, pregovarači bi trebali iznijeti dokumente o kojima su raspravljali na uvid javnosti. Netransparentnost cjelokupnog procesa nam ne ulijeva ama baš nikakvo povjerenje, a i kako bi kad je na stolu bio i prijedlog da se Srbi mogu biti kandidati za člana Predsjedništva BiH samo ako se izjasne hoće li biti legitimnim predstavnicima Hrvata ili Bošnjaka. Vrhunac licemjerstva. Zamislite šta bi vam odgovorio Čović da ga pitate, hoćete li biti Srbin ili Bošnjak u Predsjedništvu BiH? Naravno da ne bi nijedno. I ne treba. Ali ne trebaju ni drugi.
S obzirom da legitimno predstavljanje nije usaglašeno na ovim pregovorima, a Čović je rekao više puta, da je legitimno predstavljanje uvjet opstanka BiH, sad postavljamo pitanje, s pravom, šta to sad znači za BiH?
Po svemu sudeći, nastavit će se prijetnje da neće doći do izbora ukoliko se izmjene izbornog zakona ne dese. A kad se dese izbori, onda se nastavljaju prijetnje da se neće formirati vlade.
I tako u nedogled.
BiH je na prekretnici. Hoće li biti etnička ili građanska? Puno je više onih koji je vide kao etnički podjeljenu. Nažalost jer to znači da se funkcije, komisije, odbori, fotelje, i tenderi dijele po etničkom principu, a građani će biti u stalnom strahu od onog drugog i nikad neće glasati protiv korupcije, kriminala, nepotizma, nelegalnih procesa, glasat će samo za svoju sigurnost i fizički opstanak. A tu sigurnost građani jedino mogu “osjećati” uz nacionalne stranke. Nažalost.
Elma Karišik, politolog